MILOSNI OBITELJSKI VIKEND U KARMELU SV. ILIJE

U popodnevnim satima na Valentinovo, 14. veljače 2020., u Karmelu Sv. Ilije na Buškom jezeru okupilo se 15 obitelji, točnije 30 supružnika i trideset četvero djece te pet animatora iz Župe sv. Ivana apostola i evanđelista iz Mostara pod vodstvom kapelana, don Damira Pažina. Bez obzira koja tema se provlačila u Evanđelju, propovijedajući na svetim misama u župi don Damir uvijek sve povezuje s obitelji kao glavnim stupom zdravog društva u cjelini. Stoga i ne čudi njegova inicijativa da drugu godinu za redom organizira trodnevnu duhovnu obnovu za obitelji.

Nakon misnog slavlja i večere, okupili smo se na zajedničko druženje, dok su djeca provodila vrijeme u igri s animatorima. Kako nas je isti Duh pozvao i okupio, zanimljivo je koliko se blisko čovjek može osjećati s potpuno nepoznatim ljudima. Između smijeha i ispričanih životnih iskustava, don Damir je svim ženama „za Valentinovo“ poklonio bombonjeru i sličicu s duhovnom porukom. Kako je malo potrebno da se drugoga usreći i izvuče mu osmijeh…

U subotu nam je predavanje održao karmelićanin, otac Viktor Grbeša. Svi smo bili zatečeni onim što nam je pričao. Bilo je to najosnovnije od osnovnog i najjednostavnije od jednostavnog, a tako nas je sve „resetiralo“ i potaknulo na dubinsko promišljanje o sebi i životu općenito. Govorio je o tome kako trebamo voljeti sami sebe jer nam je tako Isus rekao u Zapovjedi ljubavi, koji su to znakovi ljubavi, kako prepoznati da si „ostavio oca i majku“ itd. „Kada su djeca na prvom mjestu u obitelji, to je znak da je brak u krizi“, jedna je od mnogih poučnih misli koju nam je pater Viktor stavio na srce za razmatranje.

Nema novoga početka, a duhovne obnove upravo na to potiču, bez dobre i valjane ispovijedi. Don Damir nas je proveo kroz ispit savjesti, naglašavajući da svaki put kad smo nervozni, „teški“, kada pomislimo da su drugi krivi za ono što se nama događa, vrijeme je za ispovijed. Grijeh priječi radosti da se nastani u nama.  Braća karmelićani bili su na raspolaganju za ispovijed, što smo, Bogu hvala, i iskoristili. Potom smo imali klanjanje Isusu u Presvetom oltarskom sakramentu, a zatim i Svetu misu. Kako je Duhom Svetim ispunjena kapelica dok svi „ko jedno“ pjevamo, a djeca, njih trideset četvero, se „ne čuju“ jer Mir koji se osjeti, najviše upijaju upravo djeca.

Večernje druženje proteklo je uz još više smijeha i ugodnog zajedništva, pomalo naginjući onome što nam je Isus rekao da bi trebali, a to je „da budemo kao djeca“. Pater Viktor nam je upravo tog jutra i rekao: „Djeca su upravo takva kakva trebaju biti, a roditelji trebaju postati kao djeca.“ U razgovoru s djecom, don Damir ih je propitao što oni zamjeraju roditeljima i što bi voljeli promijeniti. Rekli su kako ne vole da se roditelji svađaju, ne vole inzistiranje na „peticama“ u školi, ne vole neravnopravno tretiranje djece o odnosu s braćom i sestrama jer, kako su rekli „ uvijek su stariji krivi za sve“ itd. Nekim smo se dječjim primjedbama nasmijali, iako smo znali da djeca imaju pravo.

U nedjelju smo ponovno slušali predavanje oca Viktora koji se dotakao našeg odnosa s djecom. Iako ima više vrsta odgoja, karaktera djece, roditelja i svega ostalog, jedna je ključna misao: „Najbolje što možete učiniti za svoju djecu jest zavoljeti sebe. Da biste to uspjeli, morate upoznati sebe, a da biste se upoznali, potrebni su vam bližnji.“ U odnosu s drugim ljudima upoznajemo sebe. Kad nas nešto živcira kod drugih ljudi, u biti nas živcira ta osobina kod nas samih. „Kada te netko za nešto kritizira, gledajući tebe, to ‘nešto’ ne voli kod sebe i zato tebi to prigovara“, istaknuo je otac Viktor. Sveta nedjeljna misa u podne bila je iznimno svečana jer su, između ostalog, bračni parovi obnovili svoje bračne zavjete.

Pišući o ovom milosnom vikendu, sigurno sam zapisala manje bitne detalje jer „ono bitno skriveno je očima“. Na kraju, napravili smo zajedničku fotografiju ispred Karmela Sv. Ilije, a potom s nekom tugom što naš „Tabor“ završava napustili taj divni duvanjski kraj. Svatko sa svojom obitelji krenuo je put svoga „Jeruzalema“.

Sveti Valentine, hvala što si bio zagovornik i pratitelj ovog našeg vikenda ljubavi, a Bogu hvala što nas je milošću svojom pozvao i don Damiru što je bio Njegova produžena ruka da nas sve okupi i vodi ka još jednom početku, nadam se i vjerujem, boljeg  i plodonosnijeg obiteljskog života.

Adrijana Pandža

 

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *